Sadržaj
Pubertet je jedno od najuzbudljivijih, ali i najizazovnijih razdoblja u životu svakog deteta. Za mnoge tinejdžere, ovaj period donosi mnoštvo promena – fizičkih, emocionalnih i socijalnih. Uz sve te promene, tu su i školske obaveze koje postaju sve zahtevnije.
Roditelji i nastavnici nemaju lak zadatak, kao najvažnija podrška deci dok se suočavaju sa ovim turbulentnim razdobljem u odrastanju. Kako im pomoći da pronađu ravnotežu između školskih obaveza i ličnih promena? Kako im omogućiti da uspešno plove kroz pubertetske „bure“ i istovremeno ostanu motivisani i uspešni u školi?
Kroz šta vaš tinejdžer zaista prolazi?
U pubertetu, telo prolazi kroz značajne fizičke promene pod uticajem hormona poput estrogena i testosterona. Ove promene ne utiču samo na izgled, već i na emocionalno stanje tinejdžera. Hormonalne oscilacije dovode do naglih promena raspoloženja, povećane osetljivosti i sklonosti ka konfliktima. U jednom trenutku, dete može biti veselo i uzbuđeno, dok se u sledećem može povući ili postati razdražljivo bez očiglednog razloga.
Kada odrastemo, zaboravimo kako je ovaj period izgledao u našem detinjstvu, pa su roditelji i nastavnici na velikim mukama. Međutim, sve te promene su deo normalnog razvoja, a ne problematično ponašanje. Ako im, umesto kritika i zabrana, pokažemo strpljenje i saosećanje, adolescentima pomažemo da se osećaju kako ih razumemo i podržavamo. Umesto da ih kritikujemo zbog emocionalnih ispada, kao odrasli ljudi bi trebalo da postavimo granice sa razumevanjem i damo im smernice za upravljanje svojim osećanjima.
Kreativno pristupanje
Pored svih naleta emocija, malo toga ostane za posvećenost školi. Zato, umesto tradicionalnog pristupa, koji se često oslanja na suvo gradivo i “bubanje” činjenica, kreativni pristupi učenju su dinamične metode koje će insprisati tinejdžere i podstaći ih da aktivno učestvuju u procesu obrazovanja. Na primer, projekti u okviru određenog predmeta će ih podstaći da istražuju teme koje ih zaista zanimaju i da razvijaju svoje veštine kroz konkretne stvari.

Osim toga, grupni radovi podstiču saradnju među učenicima i omogućavaju im da uče jedni od drugih, dok praktične aktivnosti kao što su eksperimenti ili izleti povezuju teoriju sa stvarnim životnim situacijama.
Mnoge roditelje brine finansijski aspekt, ali učenje ne mora biti skupo. Pogledajte cene udžbenika za šesti razred, ali i druge resurse koji su besplatni, kao što su online kursevi, biblioteke ili čak YouTube tutorijali. Kreativnost je u tome da se koriste različiti izvori i metode, ne samo tradicionalni udžbenici.
Postavljanje realnih očekivanja
Roditelji i nastavnici su tim koji ima najveću ulogu u oblikovanju stavova tinejdžera prema obrazovanju. Zato je postavljanje realnih očekivanja i ispravan stav nešto što se od njih očekuje. Tinejdžeri, između suočavanja sa pritiscima škole i otkrivanja sopstvenog identiteta, često se osećaju kao da balansiraju na tankoj žici. U ovom osetljivom periodu, nije im potrebno dodatno opterećenje. Fokusiranje na napredak, umesto isključivo na rezultate smanjiće im taj dodatni stres. Kako to izgleda u praksi?
Kada deca osećaju da se od njih očekuje samo perfekcija, razvijaju strah od neuspeha koji ih parališe i sprečava da u potpunosti iskoriste svoje potencijale. Ohrabrivanje dece da postave ciljeve koji su dostižni i realni pomaže im da razviju zdraviji odnos prema učenju i radu. Na primer, umesto da se od učenika očekuje da uvek imaju najviše ocene, podsticanje da svakodnevno unapređuju svoje veštine i znanja, daće im osećaj većeg postignuća . Realna očekivanja ne znače smanjenje standarda, već prilagođavanje očekivanja individualnim sposobnostima i interesovanjima deteta. Kada deca vide da se njihov trud ceni bez obzira na krajnji rezultat, lakše će se suočiti sa izazovima i manje će se plašiti neuspeha.
Pritisak vršnjaka
Tinejdžerski dani su obojeni različitim mislima, ali ono što im je najvažnije je prihvatanje od strane svojih vršnjaka, koji su neretko okrutni, gurajući ih da se uklope u određene obrasce ponašanja, izgleda ili stavova. Ovo može rezultirati gubitkom fokusa na školske obaveze ili čak potpunim gubljenjem interesovanja za učenje. Tu na scenu stupaju roditelji koji ih moraju razumeti, jer ovo nije samo „pubertetska faza“, već kompleksan doživljaj u kojem se mladi ljudi suočavaju sa identitetom i dinamikom društva.

Nastavnici i roditelji imaju važnu ulogu u tome da pomognu decu da shvate da je osećanje pritiska normalno i da nije potrebno da se potpuno podrede grupi kako bi bili prihvaćeni. Razgovor o ovim temama bi trebalo da im da ohrabrenje da budu autentični i da se drže svojih vrednosti. Podsticanje pozitivnih prijateljstava takođe je važno. Atmosfera u kojoj se podstiče saradnja umesto takmičenja je zadatak nastavnika u školi. Kao roditelj, sarađujte sa detetom da pronađe interesovanja i aktivnosti van škole gde će se osećati prihvaćeno i podržano. I uvek razgovarajte otvoreno, bez obzira na to što će vam ponekad biti neugodno.
Mora biti i granica!
Sa jedne strane, tu su roditelji i nastavnici koji postavljaju strukturu i smernice kako bi se deca naučila odgovornosti i razvili zdrave navike. Sa druge strane, tinejdžeri žude za nekom vrstom autonomije i žele da se osećaju kako imaju kontrolu nad svojim životom. Nije lako ni jednoj, a ni drugoj strani. Pogađate – rešenje je u balansu.
Postavljanje jasnih granica jeste važno kako bi mališani imali osećaj sigurnosti i znali šta se od njih očekuje. Recimo, utvrđivanje jasnih pravila o školskim obavezama, vremenu provedenom napolju, sati korišćenja interneta, mobilnog telefona i drugim ponašanjima. Te granice moraju biti dosledne i razumljive, sa jasnim posledicama za nepoštovanje istih.
Međutim, isto tako je važno biti fleksibilan. Tinejdžeri su u fazi razvoja kada žele da istražuju, isprobavaju nove stvari i da se osećaju nezavisno. Prevelika kontrola će u jednom momentu dovesti do otpora i konflikta. Zato im ponekad treba dati prostor da sami donose odluke i preuzmu odgovornost za svoje postupke. Svakako, vaš cilj je jasan – naučiti decu kako da budu odgovorni i samostalni, ali i kako da poštuju granice i autoritet. To zahteva strpljenje, komunikaciju i spremnost da se prilagodite njihovim raspoloženjima i sposobnostima.
Dragi roditelji, niko ne kaže da je lako. Ali, pubertet je vreme koje prolazi i jednoga dana ćete ga se zajedno sećati sa osmehom. Pripremite živce, ljubav i razumevanje. Sigurni smo da će rezultat biti dobar.